Palenta sa bakalarom

Potrebno za šest osoba:

• 400g kukuruznog brašna
• 1,8l vode
• 150g fileta od bakalara
• ½ l mlijeka
• 1 češanj bijelog luka
• 1 dcl maslinovog ulja
• so, bijeli biber

Priprema palente:
U dublju posudu stavite da voda prokuha, a potom dodajte malo soli i sipajte malo po malo brašno miješajući energično tako da vam se ne naprave grudvice. Smanjite toplotni izvor na minimalno, pokrijte sa poklopcem i ostavite da kuha trideset minuta miješajući povremeno.

Skuhanu palentu istresite u kalup koji ste prethodno pokvasili sa vodom i ostavite da se ohladi.

Ohlađenu palentu isijecite na tanke kriške, zatim u svaku krišku na manje komadiće.

U pomašćen lim stavite isječenu palentu i pecite petnaest minuta u prethodno zagrijanoj pećnici na 180°C. Izvadite iz pećnice, okrenite svaki komadić palente i zatim pecite još petnaest minuta.

Ostavite da se ohladi.

Krema od bakalara:
Pažljivo odstranite sve kosti od bakalara.
U dubljoj posudi kuhajte petnaest minuta na laganoj vatri bakalar u mlijeku, ostavite da se ohladi, a zatim ocijedite i odstranite kožu.

Ocijeđen bakalar ubacite u mikser, dodajte očišćen bijeli luk, sol i biber.

Miješajte u početku na manjoj brzini a zatim pojačajte brzinu i dodajte malo po malo maslinovo ulje.

Na svaki komadić ohlađene palente stavite po malo kreme od bakalara, oblikujte sa kašikom ili sa špricom za šlag.

Napomena:
Omjer brašna i vode za palentu je jedna mjera brašna i tri mjere vode, a o željenoj količini će ovisiti koliko ćete čega stavljati. Kao mjeru možete uzeti bilo koju zdjelicu ili čašu, bitno je uvijek da stavite omjer 1:3.

Prvi tanjur, ili prvo jelo, nešto je sa čime moramo biti posebno pažljivi.
Osim toga što moramo, kao i kod svakog drugog jela, biti obazrivi da bude dobrog okusa, prvi tanjur mora biti i posebno lijepog izgleda.
Na osnovu prvog što stavljamo naši će gosti istog tog momenta kada vide prvo jelo moći pretpostaviti kakav će biti ostatak obroka.
Uglavnom su to jela na bazi ugljikohidrata i povrća, i ne bi nikada trebali biti pripremljeni sa mesom.
Jedan od najpoznatijih nutricionista današnjice, Francuz dr. Michel Montignac, u svojim istraživanjima posebnu pažnju posvećuje miješanju ugljikohidrata i proteina (bjelančevine).
I u svojim mnogobrojnim stručnim knjigama tvrdi da je jedna od veoma loših navika miješanje ugljikohidrata i proteina u jednom obroku, a još gora navika je njihovo miješanje u jednom jelu.
Laički objašnjeno, našem probavnom sistemu je potrebna jedna određena vrsta kiseline (želudčanog soka) da bi preradio, odnosno razgradio ugljikohidrate, a druga kiselina mu je potrebna za razgradnju proteina, što svakako znači da kada mi unesemo u naš želudac te dvije tvari zajedno dolazi do velikog opterećenja i do usporavanja prerade.
Usporavanje prerade (razgradnje) hrane u našem organizmu opet dovodi do bezbroj drugih negativnih posljedica za naš kompletan metabolizam.
Ugljikohidrati se uglavnom nalaze u žitaricama kao i svemu onom što je pripremljeno od njih: kruh, pašta, riža itd. kao i u manjim količinama u nekim vrstama povrća i voća, kao što su krompir, grah, banane i tako dalje.
Proteini-bjelančevine se nalaze u svim vrstama mesa i mesnih proizvoda, u ribi, jajima, svim mliječnim proizvodima, a biljni proteini su u grahoricama.